[ Pobierz całość w formacie PDF ]
priliku ocijeniti vaae izuzetne kvalitete. Posjedujete pronicljiv um,
odlu%0Å„nost, odva~nost, a najviae kod vas cijenim dar da izaete iz vatre
ni ne oprljivai krila. I sam sam srećković pa znam raspoznati one koje
uva sama sudbina. Dajte da provjerimo %0ńija je sreća ja%0ńa, vaaa ili moja.
On iznenada izvadi iz d~epa snop karata i poka~e ga dr~avnom
savjetniku.
" Pogodite koja je karta na vrhu, crna ili crvena.
" U redu, samo stavite s-snop na stol - slegne ramenima Erast Petrovi%0Å„. -
Lakovjernost me u toj igri jednom zamalo stajala ~ivota.
Knez se nimalo ne uvrijedi, već naprotiv, s odobravanjem se nasmije.
- Ispravno. Sreća je sreća, ali ne treba je izazivati. Dakle?
" Crna - bez razmialjanja će Fandorin. Po~arski promisli pa re%0ńe:
" Sla~em se.
Gornja karta bila je pikova sedmica.
- Sljedeća je t-takoer crna.
- Sla~em se.
Bio je trefov de%0Å„ko.
" Opet crna - strpljivo, kao da s djetetom igra dosadnu dje%0Å„ju igru, re%0Å„e
Erast Petrovi%0Å„.
" Malo je vjerojatno da triput zaredom... Ne, neka bude crvena
- odlu%0Å„i knez i okrene trefovu damu.
- To sam i pretpostavljao - uzdahne Gleb Georgijevi%0Å„. - Vi ste pravi
sretnik. Bilo bi mi ~ao ostati bez takva saveznika. Znate, isprva sam vas
smatrao korisnim, ali i opasnim %0Å„ovjekom. A sad viae ne dr~im da ste
opasni. Uza sve sjajne kvalitete imate jednu golemu manu. Potpuno ste
liaeni prilagodljivosti, ne umijete mijenjati boju i oblik prema
okolnostima, niste sposobni skrenuti s ozna%0Å„enog puta na zaobilaznu
stazu. A prema tome, nećete rovariti ni zabiti no~ u lea. Tu vjeatinu,
dakako, nikad nećete usvojiti, ato mi u potpunosti odgovara. `to se
prilagodljivosti ti%0Å„e, mogao bih vas mnogo%0Å„emu nau%0Å„iti. Nudim vam
savez. Zajedno ćemo pokrenuti nebo i zemlju. Zasad nije rije%0ń o nekoj
odreenoj du~nosti za vas, to ćemo joa dogovoriti. Trenutno mi je
potrebna vaaa na%0Å„elna suglasnost.
Dr~avni je savjetnik autio, pa se Po~arski razoru~avajuće osmjehne:
- Dobro, nećemo se ~uriti. Zasad se samo zbli~imo. Ja ću vas nau%0ńiti
prilagodljivosti, a vi mene da pogaam boje karata. Mo~e?
Fandorin malo razmisli pa kimne.
" Odli%0ńno. Predla~em da prijeemo na ti", a nave%0ńer ćemo to potvrditi
bruderaaftom - ozari se knez. - Dakle? Ti" i Erast"?
" Ti" i Gleb" - slo~i se Erast Petrovi%0Å„.
" Prijatelji me zovu Gleb%0Å„ik - nasmijeai se novi upravitelj policije i pru~i
ruku. - Pa, Eraste, do ve%0ńeri. Moram uskoro otići radi va~noga posla.
Fandorin je ustao i stisnuo mu ruku, ali nije se ~urio s odlaskom.
- A ato je potragom za Grinom? Zar nećemo niata p-poduzeti? ini
mi se, Glebe - ne bez napora oslovi ga neuobi%0Å„ajeno dr~avni savjetnik
- da si rekao kako ćemo spremati smicalice"?
- Za to se ne brini - odvrati Po~arski s osmijehom Vasilise Premudre
dok govori Ivanu Careviću da je jutro pametnije od ve%0ńeri. - Sastanak na
koji se ~urim pomoći će da definitivno zatvorimo slu%0ńaj BG-a.
Potu%0ńen tim posljednjim udarcem, Fandorin niata viae ne re%0ńe, već samo
snu~deno kimne na pozdrav i izae.
Po stubiatu je siaao istim pokunjenim hodom, polako proaao kroz
predvorje, nabacio na ramena bundu i izaaao na bulevar melankoli%0Å„no
zamahujući cilindrom.
No, tek ato se Erast Petrovi%0Å„ malo udaljio od ~ute zgrade s bijelim
stupovima, kad u njegovu vladanju doe do zapanjujuće promjene.
Najednom je istr%0Å„ao na kolnik i mahnuo rukom
- Kamo zapovijedate, Vaaa Ekscelencijo? - ~ivahno vikne sjedobradi
Vladimirac ugledavai pod raskop%0Å„anom bundom sjajan kri~. - Dovest
ćemo se ~ivi i zdravi!
Oholi vlastelin nije sjeo, već je iz nekog razloga razgledavao konja,
sna~nog, lijepog, %0Å„upavog, pa udario vrhom %0Å„izme po saonicama.
- I koliko je danas takva zaprega?
,Vanjka" se ne za%0Å„udi, jer nije mu prva godina da razvozi po Moskvi i
svakakvih se %0Å„udaka nagledao. Usput re%0Å„eno, ti su %0Å„udaci davali i
izdaanije napojnice.
- Pa, nekih petsto rubalja - pohvali se on, naravno, malo pretjeravai
radi dojma.
I tek tada ga vlastelin doista za%0Å„udi. Izvadi iz d~epa zlatni sat na
zlatnom lancu.
- Ovaj dijamantni breguet vrijedi barem t-tisuću rubalja. Uzmi ga, a
meni saonice i konj.
Ko%0ńijaa zatrepta i zine, gledajući kao za%0ńaran jarke iskre ato su zaplesale
na zlatu pod suncem.
- Br~e razmialjaj - podvikne ludi general - ili zaustavljam d-dru-
.Vanjka" uzme breguet, gurne ga u usta, ali lanac nije stao pa je visio
iznad brade. Spustio se sa saonica, bacio bi%0Å„, riana za oproataj pljesnuo
po kri~ima pa se dao u trk.
- Stani! - viknu za njim %0Å„udni vlastelin, o%0Å„ito se predomislivai.
- Vrati se!
Ko%0Å„ijaa se snu~deno zagega natrag prema saonicama, ali plijen joa nije
vadio, nadao se.
- M-m-ma-m, m-mi-mi, m-ma-mi, m-mu-mu, m-ma-m-mo-ko-mi
- promumljao je prijekorno, a to je zna%0Å„ilo: Grijeh je, gospodine,
[ Pobierz całość w formacie PDF ]